8. pismo, Boris Marku: Ne volim narode, volim ljude (2. avgusta)

Sreda, 9. avgust 2006

Dragi Marko,

ti ne znaš u kakvu si me pizdariju uvalio. Pitaš me, dakle, kad sam i u kakvim prilikama ponosan što sam Hrvat. I očekuješ da ispišem četiri-pet kartica teksta.

Dobro, hajde da vidimo: kad sam, dakle, i u kojoj situaciji bio ponosan što sam Hrvat? Okej, da razmislim. Kad sam zadnji put bio ponosan na svoje porijeklo? Na svoju domovinu? Mora biti nešto, neki poseban trenutak. Sjetit ću se, samo malo. Da, da, razumio sam pitanje, samo trenutak, molim. Hm, da vidimo.

Dakle, nikad.

Ja pri tom, da se razumijemo, nemam ništa protiv ljudi koji su ponosni na svoje porijeklo ili domovinu, poput polugolih Brazilki i Brazilaca koji svake četiri godine ponosno vijore brazilske zastave, Slovenaca koji se ponose što na markici u podstavi Jaggerova odijela piše “Made in Slovenia”, ili recimo Hrvata kojima se od silnog ponosa ježi koža kad maolumni hrvatski novinari tragom vijesti da se Maradonina kćer zove Dalma ekskluzivno otkriju da je Diegova čukun-čukunbaba možda Hrvatica iz Dalmacije.

Stvar između mene i Republike Hrvatske dosta je, međutim, složenija. Kao prvo, ja ne volim hrvatsku državu. Kao što ne volim hrvatski narod. Nije to zato što bih ja imao nešto protiv Hrvatske i Hrvata: ja jednostavno nisam odgojen da volim katastarske čestice i kolektivne identitete.

Kada tako nešto kažem ovdje, u Hrvatskoj, to znači samo jedno: aha, a volio si Jugoslaviju! Kakva glupost. Nisam volio Jugoslaviju, kao što ne volim ni Srbiju, jednako kao što ne volim ni Sloveniju, niti, šta ja znam, Indoneziju ili Tunis. Zaista ne znam što to ima u državnom aparatu i uređenju bilo koje države što bi normalan čovjek trebao voljeti. Država je po definiciji organizirani skup manje ili više represivnih mjera usmjerenih protiv moje slobode, i ništa ja tu romantično ne vidim.

Kada netko, međutim, kaže: volim Italiju — onda to podrazumijeva Toskanu, Veneciju, Sofiu Loren, chianti, sicilijanske pomidore ili vožnju vespom po Napulju. Nitko razuman neće reći da voli sustav financiranja talijanske državne uprave. Tako gledajući, ja volim Sloveniju: ne volim Rupela, Janšu i slovenski porezni sustav, ali volim Julijske Alpe, slovenska bijela vina i Branu Oblaka. Tako gledajući, ja volim — vjerovali ili ne — čak i Hrvatsku: volim Komižu na Visu, Hajduk, brački ovčji sir ili jutarnju maglu u Samoboru.

Problem je, međutim, što retardirano hrvatsko domoljublje ne očekuje od mene da volim iločke vinograde ili Dadu Pršu, već apstraktnu činjenicu hrvatske države. A činjenica hrvatske države nešto je što u mome biću, emocionalno potpuno praznom prema činjenicama nečijih državnosti, ne budi ama baš nikakav osjećaj. Pa tako niti ponos.

Da si me, recimo, pitao da ti iskreno odgovorim koji mi je najsretniji trenutak u životu — a da to nije rođenje djeteta — odgovorio bih ti da je to bio trenutak kad je Patrick Rafter onaj winner-servis zabio u mrežu i kad je Goran Ivanišević osvojio Wimbledon. Jesam li, međutim, bio ponosan što je Ivanišević Hrvat? Ne. Bilo mi je samo beskonačno drago što je splitski mulac ispisao jednu posve ljudsku bajku.

Ja, naime, ne volim narode, nego ljude. Kao što volim neke pejzaže, uvale, restorane, otoke, kanjone i gradiće. Jebiga, više volim Đavolju varoš kraj Prilepa u Makedoniji nego moj Kaštelanski zaljev. Više volim Zorana Predina nego barem četiri milijuna Hrvata. Više volim crne šume srpskog Kopaonika nego cijelu Kninsku krajinu. Više volim Liverpool nego hrvatsku nogometnu reprezentaciju. I bliže sam ponosu — ako je to ono kad se ježi koža — kad se Anfieldom zaori “You’ll never walk alone”, nego kad u impresivnom prizoru sa zagrebačkog stadiona dvadeset tisuća jednako pripitih i meni jednako stranih budala u kockastim dresovima skladno viče nacistički pozdrav “Za dom — spremni”.

I šta ćemo sad?

Ponos je po definiciji — provjerio sam u velikom Anićevom rječniku hrvatskog jezika — osjećaj časti i dostojanstva, sposobnost samopoštovanja. Možda je toj sposobnosti samopoštovanja najbliža neprevediva crnogorska riječ “čojstvo”, koja — za razliku od “junaštva”, dakle obrane sebe od drugih — označava obranu drugih od sebe. Čojstva, međutim, odavno nema ni u crnogorskom jeziku i svakodnevici, a kamoli u hrvatskoj.

Ponos o kojemu mi pričamo — ponos na druge i njihove uspjehe, ili uspjehe kolektiva kojemu pripadamo, dakle nešto što bi se moglo nazvati sposobnost dijeljenja tuđeg samopoštovanja — podrazumijeva identifikaciju s nositeljem toga poštovanja. I tu dolazi do nesporazuma između mene i Hrvata: ja sam, naime, dosta rano cijepljen protiv identifikacije, osobito one vrste identifikacije za koju nemam nikakvih zasluga.

Ja bih mogao biti ponosan kad bi moja kćer osvojila Wimbledon — mada bi se moje zasluge za to iscrpile u spavaćoj sobi mog podstanarskog stana jedne zime 1992. godine — ali ne i na Gorana Ivaniševića. Naročito ne samo zato što igrom slučaja njegov otac i moj otac pripadaju istom nacionalnom korpusu. Ja bih eventualno mogao biti ponosan na kuriozitet da je Ivanišević iz mog kvarta, ili na činjenicu da je moj kvart, točnije samo jedna ulica — Put Firula — dala čak četiri tenisača koja su bila u svjetskom Top Ten klubu. Osobito zato što me kvart ili rodni grad svakako određuju više nego apstraktna, dogovorena činjenica države. Ali ja samo volim Ivaniševića. Jednako kako volim Zidanea ili Ronaldinha, s kojima — provjerio sam — nemam nikakvih krvnih veza, pa tako ni mogućnost toga, kako se zove, ponosa.

Nacija, uostalom, nije ništa drugo doli rezultat povijesnog dogovora stanovitog broja ljudi na stanovitom prostoru, da se nazovu kako hoće i da govore jednim, standardiziranim jezikom. Tu se, međutim, Hrvati i ja razilazimo. Mi se, naime — Hrvati i ja — gotovo oko ničega ne možemo dogovoriti. Ja, istina, poštujem potpisani dogovor svojih predaka, predstavljam se Hrvatom, govorim i pišem hrvatskim jezikom, i tu se — uz porez i još neka sitna davanja — iscrpljuje popis mojih obaveza prema slučajnosti da mi je majka spavala s Hrvatom.

Hrvatima, međutim, to nije dosta, već bi htjeli još i da glupave slavonske bećarce volim više od, recimo, američkog bluesa — što je manji problem — ili da tu slučajnost rođenja pretpostavim i onoj vlastitoj sposobnosti samopoštovanja koju sam spomenuo, odnosno da se solidariziram sa svakim majmunom koji je ubio srpsku babu, samo zato što je i njegova majka spavala s Hrvatom. Što je, naravno, veći problem.

Zato ja, samo zbog onih ruku koje po direktivi pokojnog Franje Tuđmana drže na grudima dok se intonira himna — dakle ne kao demonstraciju nacionalnog ponosa, nego dogovornu i nametnutu solidarnost s majmunima i onima koji su im zapovijedali — nisam bio ponosan kad je hrvatska reprezentacija 1998. bila treća na svijetu.

Previše se poštujem, previše sam dakle ponosan čovjek, da bih bio ponosan na budale i one koji se s budalama identificiraju.

Eto, jebiga, potrošio sam cijelo pismo. Drugi put pitaj me, molim te, nešto lakše.

Adijo,

tvoj ponosni Hrvat

Boro

  • Share/Bookmark
 

Objavljeno v Sreda, 9. Avgust, 2006 ob 11:49 v kategoriji Dragi Boris, O, moj Blog!, Pisma.
Objavo lahko komentiraš, ali pa s svojega bloga pustiš trackback.

8 komentarjev na “8. pismo, Boris Marku: Ne volim narode, volim ljude (2. avgusta)”

  1. Mayhem pravi:

    E to se zove pismo! Svaka čast!

  2. jaKa pravi:

    amen!: težko bi bilo povedati bolje…

  3. sifo pravi:

    Ivaniševič rekao je na Wibledonu,

    kad je izlazion na mrežu,

    a Agassi

    stavio mu pass u korner:

    U picku mater Švaleru Jedan na crtu si mi dao!

    A tribuna “plavih” Engleza samo su “cackali”

    kakvo je to

    dalmatinsko zovenje…….

  4. dare pravi:

    svaka cast

  5. Rakun pravi:

    Res, svaka čast …

    To pismo bi si moral prebrati marskikak model s te ali one strani meje.

  6. DJ pravi:

    Vedno je lepo če nekdo napiše tvoje misli bolje kot si jih sam sposoben izustiti. Če ne zaradi drugega, pa zato da ni treba vsakič vrteti iste lajne, ampak zadostuje da posreduješ link na tekst, ki je de-facto tvoje stališče.

    Paradoksalno, ovo je prvi put u životu da sam ponosan na svoju nesuđenu domovinu: ipak nije sve loše ako još ima takvih ljudi u njoj …

  7. maya pravi:

    Jaz kar berem ta post s slovenskim naglasom:)))) Boro:))))

  8. qwertyuiop pravi:

    chanel bag chanel flap bag chanel classic 2.55 chanel bag chanel jumbo bag

    chanel bag,chanel flap bag,chanel classic,2.55 chanel bag,chanel jumbo bag

    coach outlet coach bags coach handbags coach bags sale

    coach bags,coach outlet,coach handbags,coach bags sale

    ghd straighteners ghd hair ghd styler cheap ghd straighteners ghd straighteners uk ghd straighteners amazon pink ghd ghd iv ghd salon styler ghd mini styler

    ghd straighteners,ghd hair,ghd styler,cheap ghd straighteners,ghd straighteners uk,ghd straighteners amazon,pink ghd,ghd iv,ghd salon styler,ghd mini styler

    gucci bags gucci handbags gucci sale

    gucci bags,gucci handbags,gucci sale

    louis vuitton bags louis vuitton handbags louis vuitton outlet louis vuitton 2010 designer bags louis vuitton 2010 louis vuitton online louis vuitton collezione

    louis vuitton bags,louis vuitton handbags,louis vuitton outlet,designer bags,louis vuitton 2010,louis vuitton online,louis vuitton collezione

    mbt shoes schuhe mbt mbt sale scarpe mbt zapatos mbt mbt shoes clearance mbt sale mbt shoes reviews mbt schuhe günstig mbt schuhe auslaufmodelle ebay mbt schuhe mbt schuhe schweiz mbt shop

    mbt sale uk prezzi mbt scarpe mbt prezzi scarpe mbt vendita scarpe mbt prezzo scarpe mbt roma mbt precios mbt calzado mbt españa

    mbt shoes,schuhe mbt,mbt sale,scarpe mbt,zapatos mbt,mbt shoes clearance,mbt shoes reviews,mbt schuhe günstig,mbt schuhe auslaufmodelle,ebay mbt schuhe,mbt schuhe schweiz,mbt shop,mbt sale uk,prezzi mbt scarpe,mbt prezzi,scarpe mbt vendita,scarpe mbt prezzo,scarpe mbt roma,mbt precios,mbt calzado,mbt españa

    nike airstore nike air force nike air jordan nike shoes nike running shoes nike basketball shoes nike store nike outlet nike air max nike online store Nike factory nike uk store air max 90 air max 2009

    air max 1 air max 2010 air max 95 air max 360 nike shox nike shox nz tenis nike shox nike r4 shox nike shox turbo nike sb nike dunk sb nike sb shoes nike sb high nike sb low

    nike air,nike air force,nike air jordan,nike shoes,nike running shoes,nike basketball shoes,nike store,nike outlet,nike air max,nike online store,nike factory,nike uk store,air max 90,air max 2009,air max 1,air max 2010,air max 95,air max 360,nike shox,nike shox nz,tenis nike shox,nike r4 shox,nike shox turbo,nike sb,nike dunk sb,nike sb shoes,nike sb high,nike sb low

    ugg boots ugg sale ugg australia uk ugg boots cheap ugg boots ugg australia boots ugg shoes

    ugg boots,ugg sale,ugg australia,uk ugg boots,cheap ugg boots,ugg australia boots,ugg shoes

    MBT shoes sale store
    Nike factory online store
    UGG boots sale store
    GHD hair straighteners discount store
    Louis Vuitton Factory Outlet store
    Gucci Factory Outlet store
    Chanel Factory Outlet store
    Coach Factory Outlet store

    Bride wedding dress store

Komentiraj

Za pisanje komentarjev morate biti prijavljeni.