Dalmatinov kod

Nedelja, 3. september 2006

Dnevnik (Zelena pika), 2. 9. 2006: Dežulović piše Crnkoviču

(Split, 30. 8. 2006) Dragi Marko! — Vidiš kako je Hrvatska mala, a Slovenija okrugla. Pisao sam ti o havariji trajekta Bartol Kašić, nazvanog u čast znamenitog teologa i prvog hrvatskog prevoditelja Biblije. U maloj digresiji na kraju svog odgovora ti pak otkrivaš “neku tajnu vezu”: prvi slovenski prevoditelj Svetog pisma zvao se Jurij Dalmatin. Ili, kako bismo mi u Dalmaciji to rekli, Juraj Dalmatinac.

Tajna veza? Pazi sad: trajekt Bartol Kašić udario je u mol splitske luke 16. kolovoza, dan nakon obljetnice Kašićeva rođenja, a ja ti ovo pismo pišem 30. kolovoza, dan uoči obljetnice smrti Jurija Dalmatina. Njima, naravno, malo znači što smo ih se nas dvojica sjetili, a sigurno puno manje nego što su oni značili nama. Slovenci su, kao i obično, bili brži: Jurij je Sveto pismo preveo četrdesetak godina prije Bartola. Valjda su zbog toga Slovenci i danas u maloj prednosti pred Hrvatima. Kašić je Hrvatima, međutim, važniji kao autor prve gramatike hrvatskog jezika: kad su 1599. rimski jezuiti otvorili akademiju ilirskog jezika, povjerili su je upravo njemu. Naš se Bartol tako našao pred dilemom — da li kao jezični standard uzeti “bosansku” štokavicu ili hrvatsku kajkavštinu i čakavštinu.

Danas znamo: da je Kašić tada, prije četiri stotine godina, umjesto štokavskog uzeo kajkavski standard, Hrvati i Slovenci sada bi govorili mnogo sličnije. Uostalom, u ono vrijeme svaki se južnoslavenski jezik nazivao ilirskim, od onog Kašićevog do Trubarovog i Dalmatinovog. Tko zna, možda bi, da Bartol nije odabrao ilirsku štokavicu, kao mnogo kasnije i Vuk Karadžić, Slovenci i Hrvati danas govorili gotovo isto, kao što govore Hrvati i Srbi.

To bi, ako mene pitaš, bilo zanimljivo vidjeti: da su nama Hrvatima Srbi danas nerazumljivi i samodostatni, dakle Slovenci, da ste pri tom vi, Slovenci, nama lako razumljiva i bliska braća, dakle Srbi, a mi vama — Hrvati. Čekaj, nešto sam zajebao: mi vama i jesmo Hrvati.

No, dobro. Vidiš kako povijesne sitnice odrede velike povijesne procese. Kad su Amerikanci prije dvjesto godina odlučivali koji će jezik biti službeni u SAD, engleski je jezik pobijedio njemački za jedan jedini glas. Da se kongresmeni Hans i Fritz večer prije nisu nalili piva, danas bi cijeli svijet govorio njemački. Te povijesne sitnice mi smo danas skloni nazivati slučajnostima. No, je li sve slučajnost?

Da vidimo. Vaš Jurij Dalmatin i naš Juraj Dalmatinac nisu, naravno, jedna te ista osoba. Naš je Juraj Dalmatinac glasoviti graditelj i kipar, arhitekt šibenske katedrale. Gdje je, međutim, tajna veza? Bartol Kašić se rodio točno na stotu godišnjicu smrti Jurja Dalmatinca, i to u gradu Pagu kojega je gradio upravo — Juraj Dalmatinac! Juraj Dalmatinac, sad je to jasno, bio je pra-pra-pra-pra-pradjed Jurija Dalmatina, dakle — Slovenac. Po Dalmaciji je, poput svih Slovenaca, gradio bespravne kuće, tvrđave, katedrale i cijele gradove, kao što je bio Pag. Njegov glasoviti reljef u splitskoj katedrali, na primjer, za kojega se dugo pretpostavljalo da prikazuje bičevanje Isusa Krista, zapravo prikazuje dva hrvatska građevinska inspektora kako brutalno premlaćuju slovenskog bespravnog graditelja.

Gnjevan zbog najezde slovenskih graditelja u Pagu, mladi Bartol Kašić napušta rodni grad točno onih dana kad je u Ljubljani umro Jurij Dalmatin. Opet slučajno? Ili je slučajno i to da su ga upravo tada vrbovali talijanski jezuiti, najveći neprijatelji protestantizma, oni koji će slovenskim reformatorima na kraju doći glave? Ako mene pitaš, dotakli smo opasnu stvar, prema kojoj je “Da Vincijev kod” dječja igra.

Bartol Kašić je, nema sumnje, zbog svog otpora bespravnoj gradnji slovenskih protestanata vrbovan kao jezuitski tajni agent, kojemu je zadatak bio spriječiti luteranizam u Slavena. Završivši 1589. osnovnu školu, mali Bartol tako stiže u Ljubljanu da posjeti Jurja Dalmatina, koji je nekoliko godina ranije u Sloveniju prošvercao svoju protestantsku Bibliju štampanu u Wittenbergu. Bartol se Juriju predstavlja kao dalmatinski student koji istražuje njegovu rodbinsku vezu sa slovenskim graditeljem Jurjem Dalmatincem. Ništa ne sluteći, Dalmatin prima mladoga Bartola, priređuje mu proslavu za 14. rođendan i poklanja primjerak svoje Biblije, koju mu sutradan objašnjava listajući je stranicu po stranicu.
Odnekud poznato? “Ime ruže”? Kako bilo, točno dva tjedna kasnije, 31. kolovoza 1589. Jurij Dalmatin umire u nerazjašnjenim okolnostima, a Bartol Kašić se pojavljuje — opet slučajno? — u Anconi, gradu u kojemu je Juraj Dalmatinac najviše gradio. Tu za nagradu dobiva školovanje na Ilirskom kolegiju, i dvadesetak godina kasnije od jezuita dobiva katedru ilirskog jezika u Rimu, iste godine kad jezuiti osnivaju Sveučilište u Ljubljani.

Ostatak priče ti je poznat: Bartolovom gramatikom Hrvati standardiziraju svoj jezik, te se u borbi protiv slovenskih protestanata i bespravnih graditelja približavaju Srbima, a jezuiti uspješno završavaju svoju protureformatorsku kampanju. Slovenski se protestanti povlače u ilegalu, gdje djeluju svih sljedećih stoljeća: od Janše do Jambreka, Janez Drnovšek, Janez Podobnik, Janez Čadež, Jožko Joras, samo su neka od imena ovodobnih tajnih luteranskih agenata. Ili je slučajno i to što im svima, kao i Juriju, imena počinju na J?

Hoćeš još: kako to da je simbol katoličke Ljubljane antički Jazonov zmaj (opet J!)? A tko je zmaju došao glave? Sveti Juraj! Da, da — akcije u Piranskom zaljevu, Ljubljanska banka, incidenti na Muri, sve je to, moj Marko, djelo tajne luteranske lože Zelenog Zmaja. Po mojim informacijama, predsjednik je ZMAgo Jelinčič — Zmaj.

I konačno, udar trajekta Bartol Kašić u splitskoj luci, dan nakon Kašićeva rođendana, točno dakle na onaj dan kad je mladi Bartol “pripremio” Dalmatinovu wittenberšku Bibliju za listanje. Tajna veza? Naravno, pa zar nisi u onom pismu baš ti prvi primijetio da toga dana na trajektu nije bio nijedan Slovenac?

Još uvijek misliš da je sve slučajno? Ipak, pripazi malo i čuvaj se: sutra je godišnjica smrti Jurija Dalmatina.

Tvoj prijatelj

Borij Dalmatin

boro_potpis.jpg

  • Share/Bookmark
 

Objavljeno v Nedelja, 3. September, 2006 ob 19:59 v kategoriji Dragi Boris, Dragi Marko, Epistole.
Objavo lahko komentiraš, ali pa s svojega bloga pustiš trackback.

Komentiraj

Za pisanje komentarjev morate biti prijavljeni.