Prva mješovita epistolarna patrola

Sobota, 16. september 2006

Dnevnik (Zelena pika), 16. 9. 2006: Dežulović piše Crnkoviču

(Split, 13. 9. 2006) Dragi Marko! — Privela se, eto, ova naša prepiska kraju, i to taman kad su stvari između naše dvije države postale zanimljive. Dok ovo pišem, šume uz obale Mure kod Hotize pune su slovenskih i hrvatskih specijalaca, i netko neupućen, da ih vidi onako strašne, u punoj borbenoj opremi, na tako pitomom mjestu kao što je međimursko-prekomurska granica, zakleo bi se da se tamo odigrava partija paintballa. Iako ne bi trebalo vrijeđati igrače paintballa, čija igra — koliko god bila smiješna — za razliku od hrvatsko-slovenskog sukoba na Muri ipak ima nekog smisla. Ovako, to izgleda kao bezvezno nabacivanje bojom: Hrvati se na sve načine upinju ocrniti Slovence, a Slovenci misle da se Hrvati zbog toga crvene.

Ova je partija paintballa, međutim, mnogo ozbiljnija. Sve je počelo jutros, kad je mješovita hrvatsko-slovenska patrola — Slovenac je, kao i uvijek u povijesti slovensko-jugoslavenskih odnosa, bio nadglasan — na tom mjestu privela novinare slovenske televizije. Učas su se tu pojavili slovenski specijalci s dugim cijevima, s druge strane su se postrojili hrvatski specijalci sa svojim dugim cijevima, i situacija je odjednom postala predratna. Trenutačno se valjda čeka samo još da premijer Ante Marković i general Veljko Kadijević pošalju tenkove iz Varaždina.

Pardon, jesam li to rekao Marković i Kadijević?

Tvoja ideja o reportaži za Globus sad se tako čini još zanimljivijom. Ne znam za tebe, ali ja imam dosta ratnoreporterskog iskustva, samo moram iz podruma izvaditi pancir-košulju i one tablice PRESS za automobilske vjetrobrane, a ti nam možeš srediti akreditacije kod Jelka Kacina. Reportaža pod naslovom “Slovenija kakvu niste znali” počela bi, kako sad stvari stoje, u hrvatskoj policijskoj stanici u Murskom Središću. Čim nas puste iz pritvora, obišli bismo malo ratište i porazgovarali sa specijalcima u grmlju oko Hotize. Pronašli bismo nekoga zbunjenog Slovenca, recimo Uzeira Mulahasanoviča (19), koji bi nam drhtavim glasom objasnio što se događa: “Oni kao hoće da grade nasip, a mi im kao ne damo.”

Zapravo, sad kad malo razmislim, umjesto mješovitih policijskih patrola uz slovensko-hrvatsku granicu trebale bi patrolirati mješovite novinarske ekipe. Oni bi, kako sam ja to zamislio, pisali i slali zajedničke izvještaje. Tako bi i slovenski i hrvatski čitatelji imali uvid u sve relevantne informacije, a ne kao do sad, da svatko piše samo svoju istinu. Hrvatski novinar napiše da su u sjajnoj igri hrvatski nogometaši sjajnom igrom Slovencima uvalili tri gola, slovenski reporter javi da je reprezentacija Slovenije nakon izvanredne partije Hrvatima dala tri gola, a nigdje ne piše da je utakmica završila 3:3.

Mješovite hrvatsko-slovenske novinarske patrole pružile bi tako mogućnost Janšinim i Sanaderovim glasačima da saznaju punu istinu. Pa kad hrvatski novinar napiše da su slovenski policajci upali na hrvatski katastarski prostor, da Slovenac nadopiše kako je to točno, ali da su hrvatski radnici iskrčili privatne parcele slovenskih državljana. Onda Hrvat doda kako je to točno, ali da hrvatski radnici rade nasipe koji će od poplave braniti i slovenske parcele. Onda Slovenac doda kako je to točno, ali da nasip nema smisla ako ga jedni i drugi ne grade zajedno. Onda Hrvat doda kako je to točno, ali da su tako zajedno gradili i nuklearnu centralu u Krškom, pa su je na kraju koristili samo Slovenci. Onda slovenski novinar doda kako je to točno, ali da je to zbog toga što Hrvati nisu plaćali za njeno održavanje i razgradnju. Onda hrvatski novinar jebe slovenskom kolegi majku bečku konjušarsku, pa Slovenac uzvrati majkom balkanskom ustaškom, i čitatelj tako može steći cjelovit uvid u situaciju i zaokružiti punu sliku hrvatsko-slovenskih odnosa.

Takvi bi novinari, reći će mnogi, bili mnogo pogodniji za “cjeloviti uvid” nego nas dvojica. U jednom si mi pismu, ako se ne varam, i napisao kako su neki čitatelji u svojim komentarima našoj prepisci zamjerili nedostatak konflikta. Vidiš, ja se s njima ne slažem. Jer ni mi se, ako pažljivije pogledaš, ni oko čega nismo potpuno složili.

Ja napišem da su Hrvati ignoranti koje ne zanima ništa preko granice, a ti dodaš kako je to možda točno, ali da su Slovenci još gori. Pa napišeš da su Slovenci primitivni nacionalisti, a ja dodam kako je to možda točno, ali da su Hrvati još gori. Pa napišem da su Hrvati zatucane katoličke ovce, a ti dodaš kako je to možda točno, ali da su Slovenci još gori. Onda ti meni kažeš da ja nisam objektivan, ja tebi odgovorim da ti neargumentirano napadaš Slovence, ti meni opsuješ majku slovensku bečku konjušarsku, ja tebi majku hrvatsku balkansku ustašku, i čitatelji Dnevnika tako steknu cjelovit uvid u situaciju i zaokruže punu sliku hrvatsko-slovenskih odnosa.

Hrvatski i slovenski novinari ionako se mnogo bolje razumiju nego premijeri i ministri. Vidim to, uostalom, iz iskustva prve mješovite hrvatsko-slovenske novinarske patrole, ove naše, epistolarne. Sjetit ćeš se, kad smo prije dva i pol mjeseca počinjali prepisku, kako sam se preplašio jezične barijere, pa si mi ti čak i predlagao prevoditelja. Onda sam, na vlastito iznenađenje, shvatio da slovenski odlično razumijem i da mi prevoditelj uopće ne treba. U ovih dva i pol mjeseca tako sam dobro obnovio svoje znanje slovenskog da čak i svoja pisma u Zelenoj piki gotovo u potpunosti razumijem. I moram ti reći da je upravo nevjerojatno koliko pametnije zvučim kao Slovenac.

Što bi rekao Rade Šerbedžija, “polako učim slovenski”. Nekidan sam, na primjer, telefonski razgovarao sa gospođom iz računovodstva Dnevnika. Dogovarali smo se oko isplate honorara, ona je govorila na slovenskom, i ne samo da sam je sve razumio, nego sam i ja govorio na slovenskom. I sve smo se bez problema dogovorili: već danas za prvih pet tekstova stigao mi je honorar od dvije tisuće tolara.

Nedostajat će i meni, moram ti priznati, ovo naše dopisivanje, i to ne samo zbog lijepog novca kojeg sam zaradio. Dogodilo se, kako rekoh, da prepiska završava upravo kad bi zapravo trebala započeti. Ali meni se sve nekako čini da ćemo nastaviti. Jer ti, kako kažeš, imaš prilično iskustvo u pisanju pisama iz vojske.

Do tada, ostaj mi zdravo. I navrati kad rat završi.

Tvoj pen-frend

Boro

  • Share/Bookmark
 

Objavljeno v Sobota, 16. September, 2006 ob 21:06 v kategoriji Dragi Boris, Dragi Marko, Epistole.
Objavo lahko komentiraš, ali pa s svojega bloga pustiš trackback.

1 komentar na “Prva mješovita epistolarna patrola”

  1. -scriptor- pravi:

    Legendarno! Hehe…

Komentiraj

Za pisanje komentarjev morate biti prijavljeni.